Balkan IPTV u Njemačkoj

Domaća Zajednica u Njemačkoj

Njemačka je dom najveće balkanske zajednice u Evropi. Priča počinje šezdesetih, kad su prvi radnici iz Jugoslavije stigli na privremeni rad koji je za mnoge postao stalan. Šezdeset godina kasnije to više nije gostovanje: djeca i unuci tih ljudi rođeni su ovdje, a u Berlinu, Minhenu, Frankfurtu, Štutgartu i Dizeldorfu živi preko pola miliona ljudi sa Balkana.

Ono što se kroz te generacije nije izgubilo jeste jezik za kućnim stolom, kuhinja, slava i muzika s radija. Uz to ide i navika koja se rijetko spominje naglas - potreba da se zna šta se dešava kod kuće. Nije to samo nostalgija. To je utakmica koju gledaju svi rođaci u isto vrijeme, dnevnik zbog kojeg se zna o čemu će se pričati na telefon, i serija koju majka gleda u Bijeljini a kćerka u Hamburgu.

Problem je uvijek bio isti: udaljenost i tehničke prepreke poput geo-blockinga. BalkanTvGuru je rješenje pravljeno za dijasporu - domaći program na uređaju koji već imate, bez komplikacija.

Kako to izgleda s tehničke strane - šta se sve gleda, na čemu i kako to stoji uz tanjir i uz aplikacije samih kanala - piše na stranici ex-Yu kanali u Njemačkoj.

Gdje su Naši Ljudi u Njemačkoj

Zajednica nije ravnomjerno raspoređena i to se odmah vidi. Najgušće je na jugu, u Baden-Virtembergu i Bavarskoj, gdje su fabrike i šezdesetih i danas tražile ruke: Štutgart i njegova okolina, Minhen, Ingolštat, Nirnberg. Zapadno od toga, u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji, red gradova od Kelna i Diseldorfa do Duizburga i Esena nosi ono što je ostalo od rudnika i čeličana.

U Berlinu je priča drugačija. Tamo se dolazilo i devedesetih, kao izbjeglica, pa se zajednica raširila po Vedingu, Nojkelnu i Kreuzbergu umjesto da sjedne u jedan kvart.

Ono što je svuda isto su tačke okupljanja: klub, kafana, džamija ili crkva, i sala u kojoj se drže svadbe i slave. Oko njih se zna ko je odakle, ko za koga navija i koji se program gleda u čijoj kući. Televizor u toj kući radi na istom jeziku kao i sala - samo svaki dan, a ne subotom.