Balkanski kanali uživo u Francuskoj

Domaća Zajednica u Francuskoj

Francuska zajednica je jedna od starijih u Evropi. Radnici su ovamo krenuli šezdesetih, u fabrike i na gradilišta oko Pariza i Liona, a mnogi su ostali i doveli porodice.

Danas su Pariz, Lion, Marselj i Strazbur gradovi u kojima treća generacija govori francuski kao maternji, a naš jezik kao jezik nedjeljnog ručka. Zajednica je manje vidljiva nego njemačka ili austrijska, ali je starija i dublje ukorijenjena.

Upravo zbog te dubine se i dešava ono čega se ljudi najviše plaše - da se veza istanji sama od sebe. Domaći program u kući je najjednostavniji način da se to ne desi, jer djeca uče jezik iz onoga što slušaju svaki dan.

Gdje su Naši Ljudi u Francuskoj

Najstariji trag nije u Parizu nego na sjeveru. Jugoslovenski rudari su još između dva rata silazili u jame oko Lansa i Valansjena, u istim kolonijama u kojima su radili Poljaci i Italijani. Ta zajednica je danas gotovo nevidljiva jer se potpuno pomiješala, ali su prezimena ostala.

Poslijeratni talas je otišao tamo gdje su bile fabrike: pariski pojas oko Sen-Denija, Obervijea i Aržantaja, pa Venisje i Vilerban kod Liona. Na istoku su Mec, Nansi, Miluz i Belfor, uz željezaru i mašinstvo, a na jugu Marselj s lukom i Grenobl s pogonima u dolini.

Zbog te starosti se ovdje jezik gubi brže nego drugdje. Treća i četvrta generacija ga razumiju bolje nego što ga govore - a razumijevanje se održava slušanjem, ne objašnjavanjem.